BUGOJNO BEZ KADROVA
POČELO SE BEZ KADROVA
Kada sam došao u Bugojno na mjesto gdje je trebalo podići novu fabriku,to je bila prazna poljana,vlažna,podvodna,vrlo močvaran teren.Tamo sam došao sa inžinjerima i rukovodiocima a građevinsko preduzeće koje je gradilo zvalo se "Simo Šolaja".
Počelo se bez kadrova,u samom početku bilo je veoma teško,jer je povjeren krupan zadatak-da što prije izgradi proizvodne hale i organizuje vojnu proizvodnju.
Oprema se skupljala sa raznih strana-iz inostranstva i zemlje.Sa jednim inžinjerom Stankovićem,nekoliko tehničara,počep je rad.
Bilo je to više više simbolično,proizvodnju smo počeli 22.decembra 1952.godine.Tada smo imali otprilike 50 radnika.Tu je bilo 90 odsto radnika iz Valjeva,pošto Bugojno u to vrijeme nije imalo takvih kadrova.Ljudi iz ovog mjesta ,s obzirom na to da je ovdje razvijena drvna industrija ,išli su na šumarski fakultet,a niko na mašinski.Jer ,zapravo ,niko nije vidio perspektivu mašinskog inžinjera ili ekonomiste.Tada se takve stručnjake moralo dovoditi iz drugih mjesta ili fabrika.
Bilo je ogromnih teškoća i oko same izgradnje fabrike.To je sve,onda ,ličilo na vremena kada se gradila na Drini ćuprija.
U početku ljudi su bili prilično skeptici.Izgradnja fabrike poremetila je njihovu tišinu,mir.Ali ,poslije,čim su vidjeli šta fabrika znači za njihov prosperitet,u svim tim ljudima imali smo ogromnu podršku.Organizovali smo četverorazrednu gimnaziju,koja je trebalo da sprema buduće stručnjake iz samog mjesta.
Toliko je narod tog mjesta i kraja poslije prihvatio fabriku i zavolio je da nam čak nije bilo potrebno ni da ograđujemo Tvornicu.
Neki rukovodioci su rekli:šta će ti ograda kad je narod voli i čuva.
U Bugojnu sam bio duže od šest godina-od 1950. do 1955.godine.Za to vrijeme,a naročito poslije,Bugojno se,uporedo sa fabrikom sve više razvijalo i emancipovalo.Fabrikom su,u stvari ,udareni temelji za razvoj svih oblasti:zaposlenosti-što je imalo neposredne ekonomske sfekte, prosvjeti-jer je svakim danom podizan kulturno-obrazovni nivo stanovništva,komunalnoj,stanbenoj,izgradnji,zatim sportskom i zabavnom životu itd.Fabrika je postala ne samo mjesto za egzistenciju nekoliko hiljada stanovnika i za njihovo obrazovanje ,političko,kulturno i sportsko uzdizanje,već je to bila kovačnica bratstva i jedinstva.
Poslje je Bugojno bilo glavni izvor za spremanje mladih stručnjaka.Oni ,su glavni oslonac fabrike u Bugojnu i Gornjem Vakufu.Postoje stvarno,velike razlike .Kad se gradila fabrika paralelno sa izgradnjom vodovoda,dalekovoda i kanalizacije,kao i asfltiranja ulica.
Svako vrijeme ima svoje puteve i zadatke:tada se ,recimo borba vodila za redovno snadbijevanje hranom.Danas, međutim,za to postoje trgovine,robne kuće,ugostiteljstvo i drugo.Ja sam zaista iznenađen koliko se u svakom pogledu napredovalo.
Tvornica "Slavko Rodić"danas je dio jedne burne prošlosti.
Prošlosti u kojoj se kovao kolektiv zajedno i istodobno u vremenu u kome se kovao grad Bugojno.
SERGIJE PRINCIP 1975.god
MJESNI SAMODOPRINOS
KSC-Kulturno sportski centar Bugojno izgrađen je samodoprinosom, građana Bugojna.
U maju 1975.godine radni ljudi i građani naše opštine su se opredijelili za uvođenje mjesnog samodoprinosa.Iako je po stopi izdvajanja bio jedinstven u SR BiH bio je prihvaćen ogromnom većinom glasova.
Sredstva za izgradnju Osnovne škole u Bristovima u iznosu od 6.055.000 dinara.
MEDICINSKOG CENTRA u Bugojnu 5% samodoprinosom na period od 5. godina.Pored izgrađenog medicinskog centra,dio od 23% prikupljenih sredstava upotrijebit će se za dofinansiranje KULTURNO SPORTSKOG CENTRA.
1980. godine se, na neki način, izdvojilo po brojnim i zanimljivim događajima, na koje nas, koji pamtimo to vrijeme, valja podsjetiti, a mlađe sugrađane upoznati sa njima.
Javno komunalno preduzeće „Napredak“ završilo je useljenje u nove prostorije. (bivša zgrada Osnovne škole „Vojin Paleksić“)
Tada je bila počela izgradnja nove zgrade pošte Bugojno, te proizvodnih hala bugojanskog preduzeća za izradu odjeće „Kvalitet“.
Nastavljeni je izgradnja “Goricine“ poslovne zgrade.
Nogometaši „Iskre“, 6. aprila, na Hendeku su savladali „Istru“ iz Pule sa 6:1, čime su ostvarili jedu od dvije najubjedljivije drugoligaške pobjede.
Počelo je useljenje u prvu zgradu novoizgrađenog naselja „Lamele“.
Nova grupa od preko 100 radnika „Špedicije“, otputovala u Irak, gdje je ovo autotransportno preduzeće imalo pogon od 79 kiper kamiona.
Na samom početku, 4. maja, prekinut je 2. Velemajstorski šahovski turnir Bugojno ‘80, zbog smrti predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. Odlukom organizatora, svi velemajstori i službena lica upućeni su na prinudni sedmodnevni odmor u Dubrovnik, nakon čega je turnir nastavljen u Kristalnoj sali Općine Bugojno.
Sredinom maja, u sklopu novoformiranog preduzeća „Bugojnoturist“ Bugojno, svečano je otvorena novoizgrađena autobuska stanica, na koju je prvi autobus stigao iz pravca Mostara.
Krajem maja, održan je referendum o uvođenju drugog petogodišnjeg mjesnog samodoprinosa (1980-1985.) i izdvajanja od 5 % na neto plaće. Sredstva predviđena za izgradnju Kulturno-sportskog centra, obrazovnih ustanova i infrastrukturnih objekata. Preko 95 % glasača na listićima je zaokružilo „da“.
Također, te godine je krenuo s radom i Sportsko-rekreacioni centar preduzeća „Slavko Rodić“ Bugojno.
Osnovan je i Karate klub „Iskra“ Bugojno, kao sedmi klub u porodici Sportskog društva „Iskra“.
Već krajem maja, u danima vikenda, bugojanska preduzeća i ustanove, za svoje zaposlenike, počeli su sa organizovanjem posjeta Kući cvijeća u Beogradu, mjestu gdje je sahranjen Josip Broz Tito.
Kako smo već bili navikli, tih godina, komunalci su skladno uredili zelene površine, a drvored divljeg kestena i svih šest parkova, u tadašnjoj Ulici Bratstva Jedinstva, na poseban način, su oslikavali ljepotu ovog grada.
TITO O BUGOJNU
Posmatrao sam sada kako izgledaju ti krajevi gdje smo mi ratovali,gdje smo bili 1942.godine.Na primjer,Bugojno.To je bila mala varošica.Danas je cijela ona ogromna dolina prekrivena građevinama,novim kućama .I sve je elektrificirano.
Bugojno nije više mala palanka,već grad sa fabrikama,soliterim.I ljudi vide koliko je toga postignuto za 30 godina,što je kratak period u istoriji jednog naroda.Razumije se ,nama to daje više elana,podstreka da činimo sve što možemo da bi narod bio sretniji i zadovoljniji.Jer,iako smo do sada ogromno učinili,pred nama je još dosta toga što treba dauradimo....
Ove riječi druga Tita izgovorene u Novom Sadu na „Sterijinom pozorju“koje su slušali građani Jugoslavije posredstvom TV dnevnika 17.aprila 1977.godine te večeri su posebno gordo zvučale u domovima Bugojanaca.One su ponosno i poletom ispunile srca svih nas.A kako i nebi.To su bile riječi priznanja našem gradu i nama ,riječi druga Tita našeg prvog i najdražeg sugrađanina.
SRCE UMJESTO BAGERA !!!
Bila je to 1950.godina,godina velikih poduhvata . Baš nekako u tom vremenu naša zemlja ,svi naši narodi bili su izloženi izuzetno žestokim i neočekivanim političkim,vojnim i ekonomskim pritiscima.
U tim uslovima i okolnostima 27.marta 1950.godine,prema Rješenju koje je lično potpisao Tito, počela je izgradnja nove tvornice u Bugojnu "Slavko Rodić"Sudionici toga početak sjećaju se danas tog perioda,velikog početka i o njemu ,pričaju.
Bilo je to vrijeme u kome su ljudska snaga ,čini se,prelazile normalne granice.Tada se nije pitalo kako i može li , već se znala samo jedna riječ- mora i može.
Počeli su gradit fabriku sa jednim jedinim inženjerom Borim Stankovića i nekoliko tehničara.Proizvodnja je počela sa nekoliko garnitura jurija. A ipak ,ostvareni su pravi proizvodi.
Evo jednog ...dopremljen je na stanicu kotao težine 25 tona.Bez dizalica ,bez ikakve druge odgovarajuće opreme ,trebalo je kotao prebaciti na gradilište fabrike a to je značilo preći nekoliko kilometara.Golim rukama, mic po mic,kotao je prebačen na mjesto gdje ga je trebalo ugraditi.
Radilo se preko cijelog dana i dugo u noći.Niko nije vodio računa o radnom vremenu,o radnom danu.Sve tako dok se nije zašlo duboko u proizvodnju,dok nije izvršen zadatak.
Text vijesti
