Tokom 1968.godine u Bugojnu su najzaposleniji bili građevinari
Tokom 1968.godine u Bugojnu su najzaposleniji bili građevinari.
Počela je izgradnja novih zgrada,Sekretarijata unutrašnjih poslova i Osnovne škole "Stipo Đerek", te Gradske kafane.
Paralelno je tekla i izgradnja nekoliko stanbenih zgrada u različitim dijelovima grada. Izvršeni su pripremni radovi za asfaltiranje puteva prema Donjem i Gornjem Vakufu,koji su okončani u naredne dvije godine.
Gradsko kupatilo,koje je već bilo prestalo sa radom,adaptirano je u administrativnu zgradu Stanbeno komunalnog preduzeća Bugojno.Objekt se nalazio na mjestu na kojem je kasnije izgrađen Hotel "Kalin".
Zgrada strae bolnice preuređena je u kancelarije za potrebe nekoliko općinskih službi,dok je prizemlje prilagođeno za ugostiteljske i trgovačke radnje.
U Domu zdravlja ustrojen je redovan dolazak ljekara određenih specijalnosti iz Travnika i Zenice.Pacijenti,za neke od pregleda , nisu više morali putovati u druge gradove.
Pokretanje večernje škole , pri Radničkom univerzitetu,sa više od 100 polaznika,od petog do osmog razreda,pokazalo se kao pun pogodak.
I čega još sve nije bilo u Bugojnu
Početkom XX. stoljeća su se na bugojanskim ulicama, u kavanama, javnim mjestima, mogli čuti različiti jezici. Bilo je i dobrih škola, kulturnih udruga i institucija. Za komunističkog samoupravljanja bilo je po bugojanskim tvornicama ili, primjerice u Kalinu, još gospode, iako drugova, koji su sklapali poslovne ugovore. Ni komunizam nije mogao rastočiti potku uljuđene gospode.
U bivšoj Jugoslaviji, Bugojno je bilo grad sa četvrtom najvećom stopom razvoja. Većina fabričkih postrojenja potpuno je uništena devedesetih godina. Danas je mnogo bolje, kažu Bugojanci. Ali i dodaju: ne baš svima.
