Novac neuredne djece
Foto: picture alliance/AP/Phelan M. Ebenhack
U sportu više ne možete izbjeći Saudijsku Arabiju – htjeli to ili ne. Kraljevstvo je prisutno svuda. Svjetsko klupsko prvenstvo FIFA-e, koje se održava u SAD-u, to pokazuje kao pod povećalom: tokom reklamnih pauza za vrijeme utakmica, saudijska obala Crvenog mora isticano je promovirana kao atraktivna turistička destinacija. Logo Saudijskog fonda za javne investicije (PIF) bio je sveprisutan na reklamnim panoima na stadionima. Sa više od jednog biliona američkih dolara depozita, PIF se smatra jednim od finansijski najmoćnijih državnih fondova na svijetu i posljednjih godina etablirao se kao ključni pokretač saudijskih investicija – posebno u sportu.
Primjera radi, pod predsjedavanjem moćnog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, PIF je u oktobru 2021. preuzeo engleski klub Newcastle United, a istovremeno značajno ulaže u domaći fudbal, držeći većinski udio u četiri najvažnija saudijska kluba. Među njima je i Al-Nassr, klub koji je Cristianu Ronaldu ponudio ugovor vrijedan 550.000 dolara dnevno – ukupno 200 miliona godišnje.
Sporazum s FIFA-om o Svjetskom klupskom prvenstvu predstavlja samo privremenu kulminaciju investicijske ofanzive PIF-a. Fond je FIFA-i platio ukupno milijardu dolara, čime je osigurao globalna TV prava putem platforme DAZN. Pored fudbala, PIF ulaže i u golf, motosport, hrvanje, boks, tenis i e-sportove te se brzo pozicionirao kao jedan od ključnih aktera u globalnom sportu. Do kraja 2024. godine, PIF je bio uključen u 346 sportskih sponzorstava i investicija, direktno ili indirektno. Ukupno je Saudijska Arabija između 2021. i 2023. uložila više od šest milijardi dolara u preko 900 sponzorskih ugovora. Najveći trenutni cilj: domaćinstvo Svjetskog prvenstva 2034. godine.
Iza svega stoje strateški ciljevi. Saudijska Arabija i druge zaljevske države, poput Katara, koriste sport kako bi promovirale „ljepotu“, „dobrotu“ i „briljantnost“. Politolog Alexander Vuving koristi ove pojmove za definiranje težnje država za međunarodnim priznanjem, što se naročito očituje u sportu: kroz „ljepotu“, atraktivnost i popularnost sporta, Saudijska Arabija gradi globalnu privlačnost i jača svoj imidž kao turistička i investicijska destinacija.
Kao proizvođač nafte, Saudijska Arabija želi kroz sportska partnerstva promovirati sebe kao „zelenog šampiona“
Predstavlja se i kao „briljantan“ organizator velikih sportskih događaja i inovacijski centar. Naftna kompanija Aramco ima dugoročne ugovore sa FIFA-om, Formulom 1 i Formulom E. Cilj je prezentirati se kao pionir u razvoju ekološki prihvatljivih goriva i električne mobilnosti, iako prihodi od nafte i dalje čine više od 60 % državnog budžeta.
Treći strateški cilj je izgradnja pouzdanih međunarodnih mreža kroz „dobrotu“. Zaljevske države žele biti viđene kao pouzdani domaćini i odgovorni članovi globalne zajednice, koristeći sportsku diplomatiju za prevazilaženje negativnog imidža.
Iako dominiraju sportom izvan terena, zaljevske zemlje još uvijek ne ostvaruju uspjehe na terenu. To se mora promijeniti da bi poslovni model bio održiv. Zato je pobjeda Al-Hilala nad Manchester Cityjem rezultatom 4:3 u osmini finala Svjetskog klupskog prvenstva bila više od iznenađenja autsajdera – bila je to poruka da saudijski fudbal može biti konkurentan. Snimci uplakanog predsjednika Al-Hilala, Fahada bin Nafala, i ekstatičnih navijača, pokazuju koliko je taj uspjeh emotivno značajan – i koliki je pritisak da se milijarde dolara pretoče u sportske rezultate.
Radi se o prestižu i težnji da ih svijet shvati ozbiljno. Dodatno značenje pobjedi daje činjenica da je City u vlasništvu Ujedinjenih Arapskih Emirata – rivala Saudijske Arabije u trci za regionalni utjecaj. Takvi trijumfi simbolizuju konkurentnost i jačaju „meku moć“ kraljevstva. Sličan efekt imao je i trijumf saudijske reprezentacije nad Argentinom na SP 2022, koji je izazvao val nacionalnog ponosa.
Saudijskoj Arabiji su potrebne autentične sportske priče s lokalnim herojima – kako bi pokazala da ne dominiraju samo novac i nafta, već i emocije i sportisti. Zbog toga su uspjesi poput Al-Hilalovog vrijedniji od milijardi. Oni donose emocionalni povrat, stvaraju unutrašnju identifikaciju i dokazuju da je moguće razbiti dominaciju Zapada u sportu – makar i povremeno.
Zaljevske države sebe vide kao rastuće srednje sile koje slijede vlastiti put u multipolarnom svijetu. Istovremeno su partneri SAD-a i EU-a, ali i saveznici Kine i Rusije. Sport koristi za jačanje tih mreža – ulaganjem u Zapad, ali i kroz partnerstva s Azijom i Afrikom. Qatar Airways je sponzor nepalske fudbalske lige, dok NEOM – saudijski megaprojekt – sarađuje s Azijskom fudbalskom konfederacijom. To je strateški potez, budući da su Japan, Koreja i Kina ključni ekonomski partneri Saudijske Arabije.
U promjenjivom svjetskom poretku, sport je postao sredstvo projekcije moći i ekonomske diversifikacije
Oni koji i dalje govore o „sportwashingu“ propuštaju širu sliku. Zaljevske države nisu samo donatori koji sportu daju svježi kapital – one oblikuju njegovu budućnost. Zapad ih i dalje doživljava kao egzotiku i ne tretira ih ravnopravno, što je propuštena prilika. One su ovdje da ostanu – i to ne samo u sportu.
Zato je ključno sagledati i koristi i rizike. Prečesto se zaljevske države ili veličaju kao modeli razvoja ili demoniziraju zbog kršenja ljudskih prava – bez nijansi. Rezultat je polarizacija i nerazumijevanje. Ali jedno je jasno: više nisu partneri po izboru, već partneri iz nužde. Sport nudi priliku za dijalog – umjesto za optuživanje.
Potrebni su konkretni koraci: intenzivirati razmjenu u ženskom i omladinskom sportu, povezati zdravstvo i rekreaciju. Sport je u zaljevskim državama postao društveni trend i sredstvo za promociju zdravlja i otpornosti. No, ako žele uspjeh na SP 2034. na domaćem terenu, potrebni su im lokalni talenti. U ekipi Al-Hilala koja je pobijedila City, samo su trojica mogli igrati za saudijsku reprezentaciju: Nasser Al-Dawsari, Moteb Al-Harbi i Mohamed Kanno.
Reprezentacija trenutno teško prolazi kvalifikacije za naredno prvenstvo. Zbog toga su hitno potrebni programi razvoja mladih igrača, u saradnji s evropskim savezima. Dijalog bi se mogao voditi kroz studijska putovanja, multikulturne turnire, forume o navijačkoj kulturi. I Njemačka i Saudijska Arabija dijele ljubav prema fudbalu – to je dobra osnova za razmjenu iskustava, ali i za otvaranje tema poput eksploatacije radnika migranata.
No, za to je potrebno dugoročno planiranje i politička volja. U suprotnom, prijeti dalje udaljavanje koje može štetiti i širim strateškim interesima – i Saudijske Arabije, i njenih zapadnih partnera.
Zaljevske države su već tu. Ko to ne shvati, propušta priliku za stvarnu saradnju.
Preveo: Ešref Zaimbegović
