Mi smo grad teških seljaka,ali ne onih što kopaju njive, nego onih što glume gospodu 


Ovi “teški seljaci” nisu oni koji čuvaju tradiciju ili vrijednosti sela, već oni koji pokušavaju prikriti svoje korijene i glumiti gospodu. Oni su ti koji se kitom perjem, pokazujući bogatstvo koje često nije stečeno poštenim radom. Njihova vozila blistaju na suncu, odjeća je skupa, a maniri su često upitni. Oni vole pokazivati svoju moć i utjecaj, ali suštinski nedostaje im ono što gospoda stvarno čini gospodom – kultura, obrazovanje i poštovanje prema drugima.

Naš grad, bogat istorijom i kulturnim nasleđem, zaslužuje bolje od toga. Nažalost, prečesto smo svjedoci bahatosti i neukusa onih koji su do bogatstva došli na sumnjive načine. Oni ne prepoznaju vrijednost rada, već vjeruju da se sve može kupiti novcem, uključujući i poštovanje. Međutim, poštovanje se ne može kupiti. Poštovanje se zaslužuje kroz djelovanje, ponašanje i odnos prema drugima.

Seljak u pravom smislu te riječi zna cijeniti svaki plod svog rada, poštuje zemlju koja ga hrani i ljude koji ga okružuju. On ne treba glumiti gospodu, jer je njegov život prožet iskrenošću i jednostavnošću. S druge strane, ovi “teški seljaci” pokušavaju iskriviti tu sliku, gradeći svoj identitet na površnim vrijednostima i materijalnom bogatstvu.

Pitanje je kako smo došli do toga? Da li smo kao društvo zakazali u obrazovanju i vaspitanju? Da li su naši mediji i javne ličnosti promovisali pogrešne uzore? Vjerovatno je kombinacija svih tih faktora dovela do stvaranja društva u kojem su bahatost i neukus postali norma.

Rješenje leži u povratku osnovnim vrijednostima – poštenju, radu i poštovanju. Moramo educirati mlade generacije da cijene trud i zalaganje, a ne da teže brzom i lakom uspjehu. Kultura i obrazovanje moraju postati osnovni stubovi našeg društva, a ne samo luksuz za odabrane.

Samo tako ćemo moći napraviti promjenu i stvoriti društvo u kojem će pravi gospodin biti onaj koji zna cijeniti i poštovati sve ljude, bez obzira na njihov status ili porijeklo. Jer biti gospodin ne znači imati puno, već biti puno – u duši, srcu i umu.