Umjetna inteligencija (AI) predstavlja jednu od najrevolucionarnijih tehnologija 21. stoljeća, nudeći mogućnosti za automatizaciju, inovacije i ekonomski rast. Međutim, u Bosni i Hercegovini, umjesto da se potakne njeno korištenje, sve češći su pokušaji da se AI učini predmetom straha i prekomjerne regulative.

Najnoviji seminar Kompanije Paragraf Lex, posvećen “pravnim implikacijama korištenja AI”, ilustruje trend kojim se građanima BiH uskraćuje prilika da iskoriste potencijal ove tehnologije, namećući im strah od krivičnih djela, tužbi i administrativnih tereta.

Cjelokupni narativ seminara temelji se na apokaliptičnim scenarijima – od “halucinacija AI” do krivične odgovornosti za deepfakeove. Iako su neki od ovih rizika realni, seminar ne pruža balansiran pregled: umjesto da naglasi kako AI može povećati produktivnost, smanjiti troškove ili otvoriti nova tržišta, fokus je isključivo na tome kako izbjeći kazne.

Ovakav pristup subliminalno širi paniku među preduzetnicima, pogotovo u zemlji gdje je tehnološko obrazovanje već ograničeno. Kao da se BiH, umjesto da prati primjer Estonije ili Singapura, namjerno priprema za ulogu žrtve u globalnoj trci za inovacijama.

Kopiranje tuđih pravila: EU AI Act kao neprijatelj lokalnog razvoja

Organizatori ističu “važnost EU AI Act-a za privrednike u BiH”, iako BiH nije članica EU. Ovakav pristup ne samo što je kontraproduktivan već i otkriva kolonijalni mentalitet: umjesto da se razvijaju prilagođeni standardi koji podržavaju domaće startupove, nameću se stroži vanjski propisi.

Mali biznisi, koji nemaju resurse za skupo pravnog savjetovanja, bit će prisiljeni ili na ilegalno korištenje AI (što seminar implicitno predviđa) ili na odustajanje od nje. Dok Nemačka ulaže milijarde u AI istraživanje, BiH svoje građane uči kako da se “zašite” od tehnologije.

Autorska prava i prompt inžinjering: Kreativnost pod nadzorom

Jedna od najkontroverznijih tema seminara je “autorsko pravo nad rezultatima AI”, uključujući ideju da bi “prompt” (upit korisnika) mogao biti zaštićen.

Ovo nije samo pravna zabluda (većina jurisdikcija ne priznaje autorska prava nad AI-generiranim sadržajem) već i pokušaj da se kreativnost pretvori u pravnu bitku.

Umjesto da se potaknu umjetnici, pisci ili programeri da eksperimentišu s AI, seminar ih upozorava da svaki korak mora biti prethodno odobren od strane pravnika. Kako BiH može razviti IT sektor ako svaki prompt za ChatGPT završi na sudu?

Birokratizacija invoacija: Politike, ugovori, sertifikati

Seminar savjetuje kompanijama da usvoje “politike korištenja AI”, revidiraju ugovore o radu i implementiraju “mjere zaštite od rizika”. Za IT firme s 10 zaposlenih, ovo je jednak teret kao i za korporacije.

U zemlji gdje većina preduzeća jedva preživljava, dodatni administrativni troškovi mogu značiti kraj eksperimentiranja s AI. Dok svjetske kompanije koriste AI za brži razvoj proizvoda, BiH će trošiti vrijeme na papirologiju – upravo ono što seminar promoviše kao “primjenjivo znanje”.

Krivično pravo i AI: Tehnologija kao opasni kriminalac

Teme poput “klevete koristeći AI” ili “deepfakeova” pretpostavljaju da je AI oružje, a ne alat. Ovakav narativ ne samo što je demagoški već i odvlači pažnju od stvarnih problema: nedostatka digitalne infrastrukture, niske stopa informatizacije i nepostojanja državnih strategija za AI.

Umjesto da se kreiraju programi za edukaciju mladih o etičkom korištenju AI (što bi spriječilo zloupotrebe), BiH građane uči da se boje vlastitog potencijala.

BiH kao zemlja koja je odabrala strah umjesto napretka

Seminar Paragraf Lexa nije jedinstven slučaj – on je simptom šireg društvenog trenda. Umjesto da se AI prihvati kao alat za prevazilaženje ekonomske zaostalosti, BiH je odabrala put pasivnog konzumerizma: čekajući da EU i SAD formulišu pravila, a onda ih slepo kopirajući.

Dok se svijet priprema za četvrtu industrijsku revoluciju, BiH svojim građanima govori: “AI je opasnost, a ne prilika”. Ako se ovakav pristup nastavi, BiH će postati ne samo tehnološka kolonija već i zemlja čiji će najtalentovaniji ljudi bježati tamo gdje im se ne nameće strah od budućnosti.